Anomalije
Dentalne anomalije nastaju kao posledica dejstva
različitih faktora, odnosno razvojnih metaboličkih
smetnji. Mogu se podeliti na urođene i stečene.
Urođene anomalije su anomalije vezane za broj, veličinu,
oblik, položaj zuba i abnormalne kalcifikacije i
apozicije. Neke od njih su:

Makrodoncija i mikrodoncija su poremećaji u veličini
zuba. U prvom slučaju radi se o uvećanju, a u drugom o
smanjenju veličine zubnog organa.
Anodoncija, hiperdoncija ili hipodoncija su poremećaji
vezani za broj zuba. Anodoncija predstavlja totalno
odsustvo mlečnih i stalnih zuba, a hiperdoncija bi bila
razvoj prekobrojnih zuba.
Hipodoncija je pojava abnormalnog odsustva nekih zuba.
Takođe treba spomenuti oligodontciju, izraz koji
označava odsustvo 6 ili više zuba.
Geminacija i fuzija su anomalije oblika zuba.
Germinacija je pojava kada se zub podeli na dva dela, a
fuzija se odnosi na spajanje više zuba u jedan.
Stečene anomalije predstavljaju osnovnu patologiju
stomatognatog sistema i ovde se ubrajaju: malokluzije,
prelomi, erozije i patološka abrazija.
Malokluzija je najčešće nasledni poremećaj u kome gornji
i donji zubi ne pristaju svojim kvržicama tačno jedni na
druge, jer zubi pri rastu zauzimaju abnormalan položaj i
ne mogu nesmetano da obavljaju svoju funkciju. Korekcija
se vrši pomoću tzv. ortodontskih aparata, koji dovode
zub u normalan položaj.
Prelomi su posledica traumatske povrede i primenom
adekvatne terapije ovakvi zubi se mogu sačuvati.
Erozije ili klinasti defekti se najčešće javljaju na
labijalnim površinama prednjih zuba i pretkutnjaka, u
predelu gleđno-dentinskog spoja. To su polumesečasta
udubljenja žute ili sive boje, otporna na karijes. Ipak,
ponekad mogu izazvati sporadičan bol, pa zahtevaju
lekarsku intervenciju.
Patološka abrazija nastaje usled prekomernog trošenja
zuba i može da se javi u svim pravcima. Takvo stanje
dovodi do narušavanja zubika i poremećaja u međuviličnim
odnosima, i obično se sanira u okviru stomatološke
protetike.
Preuzeto sa
Wikipedia.org |